Stranica se učitava...

Savez za sinhrono plivanje Srbije

O savezu

Prvi počeci sinhronog plivanja u Beogradu datiraju iz 1968. godine. U ovom periodu na bazenu Tašmajdan bila je aktivna sekcija sinhronog plivanja, koju je vodio gospodin Vukašin Vuletić.

Prva zvanična škola sinhronog plivanja otvorena 1973. godine na bazenu 25. maj, koju je predvodio gdin Franc Senica. Ova sekcija kasnije je prerasla u Klub za umetničko i sinhrono plivanje ˮ25. majˮ. Do 1984. godine, ovo je jedini vid organizovanog sinhronog plivanja u Beogradu i bivšoj SFRJ. Još jedna sekcija počinje sa radom 1984. godine pod nazivom ˮSirenaˮ i to u Kruševcu. Dve godine kasnije, 1986. godine formiran je Klub za sinhrono plivanje ˮBanjicaˮ, a 1989. godine Klub za sinhronizovano plivanje ˮTašmajdan" u Beogradu.

U periodu od 1973. godine do 1995. godine, sinhrono plivanje radi pod okriljem Plivačkog Saveza Jugoslavije. Savez za sinhrono plivanje Srbije osnovan je 1995. godine.

Prvo Državno prvenstvo u sinhronom plivanju održano je 1993. godine, pod pokroviteljstvom Plivačkog Saveza Jugoslavije. Nakon ovog prvenstva formiraju se i klubovi "Vračarˮ u Beogradu, ˮŠabacˮ u Šapcu, ˮTENTˮ u Obrenovcu i ˮNišˮ u Nišu.

Danas je u Savezu registrovano 13 Klubova širom Srbije:

  • 1. KSP ˮBanjicaˮ , Beograd
  • 2. KUSP ˮ25. majˮ, Beograd
  • 3. KSP ˮDelfinˮ , Beograd
  • 4. KSP ˮNovi Beogradˮ, Beograd
  • 5. KSP ˮTašmajdanˮ, Beograd
  • 6. KSUP ˮVračarˮ, Beograd
  • 7. KSP ˮ11. Aprilˮ, Beograd
  • 8. KSP ˮTENTˮ, Obrenovac
  • 9. KSP ˮNišˮ, Niš
  • 10. KSP ˮSireneˮ, Niš
  • 11. SK ˮSpinˮ, Niš
  • 12. KSP ˮRadničkiˮ, Kragujevac
  • 13. KSP ˮBoracˮ, Čačak

Prvo međunarodno takmičenje na kome je učestvovala reprezentacije Srbije u sinhronom plivanju bilo je Međunarodni miting u Splitu, 1980. godine.

Prvi zvaničan nastup na Evropskom prvenstvu reprezentacije Srbije bio je u Splitu 1991. godine u disciplinama solo i duet, u sastavu Snežana Novokmet, Biljana Stošić, Maja Ostojić.

Prvo učešće srpskog sinhronog plivanja na Olimpijskim igrama beleži se u Barseloni 1992. godine, na kojim su nastupile plivačice Marija Senica, Maja Kos i Vanja Mičeta.

Sinhrono plivanje je sport koji se sastoji od niza ritmičkih pokreta uz muzičku pratnju. Ovo je jedini sport koji među svojim elementima sadrži i elemente gimnastike, baleta, plivanja, ronjenja, akrobatike, i sve to praćeno muzikom.

Pored muzike, svaki nastup mora biti ispraćen odgovarajućim kupaćim kostimom, šminkom, frizurom i ukrasom.

Franc Senica u svojoj knjizi piše: ˮZamislite gimnastičarku koja nastupa pod vodom, plivačicu na četiri stotine metara ’slobodno’ sa malo mogućnosti da diše; klizačicu koja figure, skokove i piruete izvodi u tako nestabilnoj sredini kao što je voda; vaterpolistu koji se izdiže iznad površine vode snagom i čvrstinom uz dodatnu eleganciju, balerinu koja nastupa u vodi uz koreografiju i muziku, u stalnom kontaktu sa publikom. Svemu tome dodajte gracioznost i šarm i pomnožite sa dve ili osam osoba koje usaglašavaju svaki deo pokreta. To vam je sinhrono plivanje.ˮ ( Senica i Deretić, 2000. )

Sinhrone plivačice umeju da kažu da sledeća rečenica u potpunosti opisuje ljubav prema sinhronom plivanju koja se rađa posle samo nekoliko treninga provedenih u bazenu:

DOĐOH, VIDEH I OSTADOH.